Kulturna ruta Kosača

Ustanova Hrvatska kuća Herceg Stjepan Kosača, kao pravni sljednik bivšeg Doma kulture, osnovana je kao javno poduzeće 1994. godine. Radovi na samoj zgradi započeli su 1959. godine, a korišten je građevinski materijal pripremljen za izgradnju zgrade. katedralna crkva. Projektant zgrade je Reuf Kadić iz Sarajeva.
Danas se kompleks sastoji od nekoliko dvorana različite namjene, najveće koncertne dvorane sa 726 sjedećih mjesta i pratećih sadržaja, zatim umjetničke galerije kraljice Katarine Kosače i na kraju male dvorane – amfiteatra sa 120 sjedećih mjesta za seminare, prezentacije ili promocije knjiga. Glavne djelatnosti su prostor za organizaciju kulturnih, koncertnih ili kazališnih događanja, projekcija filmova i raznih umjetničkih i književnih djela te reproduktivnih predstava.

Stari grad Blagaj ili Stjepan-grad izgrađen je na najistaknutijem mjestu visokog i teško pristupačnog krškog brda, na 310 m nadmorske visine i iznad izvora rijeke Bune od koje je udaljen 266 m. Blagajska tvrđava se nalazi na prirodno ravnom terenu, sa zapadne i sjeverne strane. U drugoj polovici 20. stoljeća grad se sustavno istražuje. Istraženo je oko 1000 m2 površine, što je nešto više od jedne trećine površine omeđene gradskim zidinama. Utvrđeno je da je područje Starog grada Blagaja bilo kontinuirano naseljeno od željeznog doba do 1835. godine, kada su ga Turci napustili. U Blagaju je sjedio humski knez Miroslav, Nemanjin brat, za čije je vrijeme crkva sv. Kuzme i Damjana. O gradnji crkve govori ploča s ćiriličnim natpisom, koja je pronađena 1912. godine u blizini ruševina starog dvorca Bišće i lokaliteta Vrači. Bosanski ban Stjepan II Kotromanić 1326. godine prvi put uključuje ovo područje u sastav bosanske države. Osmanlije su zauzele Blagaj 1465. godine, a već 1473. spominje se blagajski kadija. Grad je popravljan dva puta: 1699. godine, kada je popravljena zapadna kula, a zatim 1827. godine. Posada je ovdje ostala do 1835. Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH proglašena je Graditeljska cjelina STJEPAN GRAD U BLAGAJ. nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Kasnosrednjovjekovna utvrda feudalnog vladara hercega Stjepana Kosače najmonumentalnije je arheološko nalazište općine Ljubuški, smješteno na istaknutom vrhu kraškog lanca brda Buturovica (396 m nadmorske visine) i kao takvo simbol je grad Ljubuški i Hercegovinu. Kompleks utvrde sastoji se od dva dijela. Središnja kula pravokutnog oblika, popularno nazvana “Herceguša”, sagrađena krajem 14. ili početkom 15. stoljeća i obodnim zidom u obliku nepravilnog poligona s masivnim kulama, datira iz osmanskog razdoblja nakon 1472. godine. površine 3.350 m2 i sastoji se od više cjelina, kao što su mali i veliki zvonik sa stolom i raznim objektima; stražarnica, žitnica, pekara, oružarnica, barut i 4 cisterne za vodu.

Vremeplov nas dovodi u srednjovjekovni grad Vidoški, nastao u 5. i 6. stoljeću, za vrijeme bizantskog cara Konstantina. Konstantin je u Stocu sagradio tvrđavu koja je štitila njegove trgovačke karavane koje su išle sa zapada na istok, nekadašnji Bizant, danas Istanbul. Nakon cara Konstantina, grad je bio zapušten sve do dolaska Slavena u 8. i 9. stoljeću. U 14. i 15. stoljeću, za vrijeme vladavine hercega Stjepana Kosače, doživljava svoj srednjovjekovni procvat. Godine 1471. grad su osvojili Osmanlije koje su gradu dale današnje obrise sa svim tvrđavama, zidinama i kulama. Grad ima 13 kula. Dijeli se na donji, srednji i gornji grad. Smješten je na brdu iznad suvremenog centra Stoca i obrambeni je objekt koji po svojoj veličini spada u red najvećih bosanskohercegovačkih gradova. Suvremeni oblik grada pripada ostacima austro-ugarskog doba.

Nekropola se nalazi u naselju Boljuni, 12 kilometara jugozapadno od Stoca. Ukupno ima 273 stećka. Treći je po veličini i prvi po broju ukrašenih stećaka u Bosni i Hercegovini. Ukupno ih je 105 ukrašeno. Većina njih potječe iz 15. i 16. stoljeća. Najznačajniji ukras pronađen u Boljunima su različiti križevi isklesani u različitim varijantama, motiv vinskog grožđa s trolistom, motiv štita i mača, motivi rozeta i plastičnih vrpci, motivi ljudskih i životinjskih figura, lova. scene, plesne scene, mjesec i zvijezde. Posebnu pozornost privlači lik žene s djetetom u naručju koji vjerojatno simbolizira Gospu s malim Isusom. Najbogatiji je stećak s velikim križem gdje je pokopan vojvoda Vlatko Vuković iz roda Kosača.

Kada su Boljuni gotovi, vrijeme je da se vratimo u Mostar, a trebat će nam oko sat vremena vožnje prije nego što budemo “kući”.

Na povratku možemo napraviti još jednu pauzu za one željne kave. Očekujemo da ćemo biti u Mostaru oko 17.00 sati, pa je bolje da te večeri ne planirate previše stvari jer dani ponekad mogu biti poprilično dugi.