Paleolitsko nalazište Badanj nalazi se ispod sela Borojevića kod Stoca. Nalazi se oko 6 km zračne linije zapadno od Stoca. Podkapina se nalazi u stijeni, 45 m iznad rijeke Bregave. Kanjon rijeke Bregave dugačak je 18 km i dubok oko 100 m u eocenskom vapnencu, između Vidovog polja i Neretve. Usjek je u rimsko doba korišten kao važna cesta između Narone i Dilunta (Vid-Stolac). Arheološki ovo nalazište potječe iz kasnog paleolitika – kasnog Epigravettiena, tj. 13.000 do 12.000 godina prije Krista. Nalazište je otkriveno 1976. godine. Uz potkapu je pronađena gravura, što je prvi nalaz takve vrste na istočnoj obali Jadrana.
Istraživanja od 1976. do 1979. otkrila su glavna pretpovijesna razdoblja na ovom lokalitetu. U drugoj kampanji arheoloških istraživanja od 1986. do 1987. postavljeno je nekoliko ciljeva: analiza materijala po slojevima za izradu buduće detaljne regionalne paleolitičko-mezolitske kronologije; rekonstrukcija prirodnog okoliša Badnja, uključujući paleogeografske uvjete; stvaranje slike o organizaciji aktivnosti unutar zajednice.
Prema Prostornom planu Republike Bosne i Hercegovine do godine arheološko područje Badanj evidentirano je i valorizirano kao spomenik I kategorije od državnog značaja.
Badanj je vrlo bogato paleolitsko i višeslojno pećinsko nalazište. Arheološko nalazište Badanj je potkapina ili pripeča s plitkim udubljenjem u stijeni koje se strmo spušta na desnu obalu Bregave. Arheološki je relevantno područje ispod stijene gdje se povremeno odvijao život paleolitskog homo sapiensa. Ispod uklonjenog površinskog sloja pronađena su dva kronološki odvojena sloja naseljavanja u paleolitiku. U gornjem sloju dubine 0,8 – 0,9 m istraženo je 20 kulturno-geoloških slojeva iz dvije faze naseljavanja koje pripadaju kasnom paleolitiku – epigravettien. Ispod je sterilni sloj sipara, ispod kojeg je nedovoljno istražen vrlo oskudan materijal, koji vjerojatno pripada srednjem paleolitiku. U industriji kremenog oruđa, koja je većinom epigravetijenska s tipološkim kontinuitetom u svim slojevima, prisutnost brojnih promjena može definirati dvije faze, koje su identične fazama na širem prostoru tog vremena na južnojadranskoj obali i jonskom obalno područje u Italiji.
Fauna područja pokazuje značajne promjene u navedenom razdoblju. Pretežno su zastupljeni jeleni, u ranijoj fazi relativno su rašireni koza i kozorog, a u kasnijoj fazi prevladavaju divlje svinje i nešto kasnije srna. Ova činjenica ukazuje na različitost podneblja u tom razdoblju, što je utjecalo i na navedene kulturne promjene. Međutim, analiza broja pronađenih kostiju pokazuje da su male skupine lovaca živjele na Badnjak, ili zajednice samo nakratko, ili na oboje. Prema brojnim nalazima mladunaca jelena (starih i do mjesec dana u razdoblju kada nemaju rogove) i manjeg broja artefakata jelenjih rogova, izvjesno je da su ljudske zajednice ovdje obitavale periodično, uglavnom od ožujka do lipnja.
Raspored artefakata i životinjskih ostataka doveo je do skice opće slike aktivnosti u naselju. U dnu abrija nalazilo se ognjište oko kojeg su se odvijale gotovo sve aktivnosti stanovnika: osim pripremanja hrane, ovdje se pripremala koža, izrađivalo koštano i kameno oruđe te perle od jelenjih zuba. Jelo se uz ognjište, ali i na širem području abrije, gdje su se sjekle životinje i popravljale složenije alatke. Prema analizi faune i paleogeografskoj rekonstrukciji, broj skupina koje su ovdje mogle zadovoljiti životne potrebe iznosio je 10-15 ljudi. Naime, prema procjenama posmrtnih ostataka na Badnjak bi se godišnje moglo nahraniti oko 14 do 17 ljudi. Kako ističu istraživači “Ako su ove rekonstrukcije točne, onda ovo nalazište predstavlja samo mali dio sustava ljudskih naselja na ovom području iz razdoblja kasnog paleolitika” (Whallon, 1989., 20), odnosno u vremenskom rasponu od 14.000 do 10.000. PRIJE KRISTA. U blizini Božića nalaze se još dva jarka (rekognoscirani i neistraženi), Crvena pećina i Drenovačka špilja.
Posebno je značajno otkriće uklesanog crteža u stijeni lokaliteta Badanj koji je jedan od najstarijih umjetničkih spomenika u Bosni i Hercegovini. Crtež je djelomično oštećen. Uklesana je u koso položenu plohu velikog uglačanog kamenog bloka odlomljenog od pećinskog masiva. Površina mu je nagnuta od zapada prema istoku oko 30 stupnjeva. Crtež se nalazi u jugozapadnom kutu stijene i vjerojatno predstavlja figuru konja gledanog s desne strane napadnutog strijelama. Sačuvana je samo stražnja polovica tijela s bedrima tipičnim za konja i dijelom trupa, dok su ostali crteži uništeni. Dubina reza je 5 mm. Gravura konja u Badnjak nije bila anatomski savršeno reproducirana figura, što za čovjeka tog vremena nije bilo važno. Važnije mu je bilo što ekipa ima za reći. Teme su najčešće bile lovački sadržaji. Temelj teme ove umjetnosti bilo je vizualno majstorstvo životinja, simbolizam nadmoći nad prirodom i svijetom magije.
Pretpostavlja se da oštećenje gravure potječe iz doba paleolitika. Naime, kamen je otkriven tek prilikom vađenja zemlje iz špilje (prilikom skupljanja gnojiva za okolna polja). Do tada je kamen bio prekriven netaknutim slojem zemlje u kojem su pronađeni ostaci iz mlađih razdoblja, kojima je špilja tijekom vremena zatrpana.
Badanjska gravura sadrži prikaz životinje i znakove tipične za područje mediteranske umjetnosti paleolitskog čovjeka. Gravure slične ovoj nalaze se u znatnom broju na Siciliji, Kalabriji i Apuliji. Tadašnja razina mora bila je 100 do 150 metara niža od sadašnje, što je omogućilo ljudima komunikaciju kontinentalnim putem. Slična djela se mogu očekivati iu primorskim gradovima Crne Gore, Albanije i Grčke.
Želite li doživjeti Badanj – paleolitsko nalazište, uživati u zadivljujućoj arhitekturi, slikovitim pogledima na grad na rijeci Bregavi i naučiti sve o njegovoj bogatoj povijesti? Kontaktirajte nas.
Kreirati ćemo putovanje po Vašim preferencama.
