In the 15th century, the Kosača family ruled the area of Hum (Herzegovina) and was one of the most powerful noble families in the Kingdom of Bosnia. There are assumptions that the family was named after the village of Kosač near the Piva and Tara river. The influence and power of Kosača can be seen during the time of the first Bosnian king Tvrtko I.
Dolaskom Jelene Grube na prijestolje, moć plemstva, i Hrvatinića i Pavlovića, i Kosača je dodatno ojačana. U ovom, ali i u narednim razdobljima može se pratiti teritorijalno širenje i politička moć ove plemićke obitelji. Nije sporno da se bavi visokim političkim poslovima, prvenstveno misleći na sukob između Sigismunda i Ladislava Napuljskog.
Vladar Hrana Vuković kao preteča, a njegovi sinovi i drugi nasljednici značajno proširuju teritorij. Početno područje kojim su upravljali odnosilo se na Prijepolje, Nikšić, Boku Kotorsku, Pljevlja i područje Cetine. U kasnijim razdobljima proširili su se na čitavo područje Huma, a pred kraj Kraljevstva njihovo se područje počelo zvati Hercegovina. Zbog proširenja područja na Hum ponekad ih nazivaju i humskim plemićima. Vrhunac njihove moći i utjecaja vidi se u doba Sandalja Hranića i Stjepana Vukčića. O njihovoj moći i uspjehu svjedoče podaci o suprotstavljanju kralju, drugim velikašima u Bosni u to doba i isprva njegovanju prijateljskih odnosa s Osmanlijama.
Nadalje, teritorijalna stagnacija, gubitak moći i gotovo potpuni gubitak posjeda počeli su potkraj vladavine Stjepana Vukčića Kosače. Udajom Katarine Kosače, kćeri Stjepana Vukčića, za bosanskog kralja Stjepana Tomaša, počeo je njegovati prijateljske odnose s državnim vrhom. Međutim, valja napomenuti da su i nakon krvne veze s kraljevskom dinastijom vidljivi sukobi. Konačno, s padom Kraljevine Bosne 1463. godine, političko i teritorijalno uzdizanje ove obitelji je zaustavljeno. Otpor nekih pripadnika trajao je do početka 16. stoljeća, kada su Osmanlije zauzele veći dio njihovog teritorija.
Na kraju, važno je spomenuti da je jedan od sinova Stjepana Vukčića Kosače, Stjepan, prešao na islam i stupio u službu Osmanskog Carstva pod novim imenom Ahmed-paša. Za života je uspio napre-dovati u državnim poslovima i bio je jedan od sultanovih najbližih suradnika.