Povjesna tura

Datum polaska

01 May - 01 Oct

Trajanje ture

1 Dan

Pregleda

117

Max. Broj ljudi

20

Tura uključuje

Vodič
Prijevoz

Vrijeme polaska :Fleksibilno

Minimalan broj prijava:1 osoba

Cijena:Na upit
Ponuđene znamenitosti,prirodne baštine i gradovi mogući su kupiti na upit.

Pregled Ture

01

Žitomislići

Žitomislići su malo naselje na lijevoj obali rijeke Neretve, a nalazi se na putu Mostar – Ploče na oko 20 km od Mostara. Na ovom mjestu se nalazi najvažniji pravoslavni manastir u Hercegovini. Izgrađen je krajem XVI vijeka, na ruševinama stare crkve, pod pokroviteljstvom Hrabrena Miloradovića. Jedan od njegovih elemenata na koji posebno treba obratiti pažnju su carske dvijeri ikonostasa (vrata oltara), koja ikonografski predstavljaju Blagovesti. Oko crkve nalaze se druge pripadajuće strukture: stari konak iz 1767., novi iz 1967. škola iz XIX vijeka.
02

Počitelj

Nobelovac Ivo Andrić nazvao ga je«grad od kamena». Počitelj je prelijepi otomanski srednjovjekovni gradić smješten na lijevoj obali Neretve na oko 30 km od Mostara. Na ovom mjestu, Kralj Tvrtko izgradio je tvrđavu 1383. godine, koju su Turci osvojili 1471., što se vidi iz mnogobrojnih spomenika osmanskog perioda, kao što su: Hadži-Alijina džamija (XVI vijek), Šišman-Ibrahimpašina Medresa (XVII vijek), hamam i javna kuhinja (“imaret”), restoran (“han”) i Sahat Kula, izgrađena na vrhu brda uz koje se grad uzdiže. Počitelj je pravi muzej na otvorenom i mjesto u koje posebno vole doći brojni umjetnici, čija im magija pomaže u traženju inspiracije za svoja djela. Šetnja kroz uličice Počitelja nezaboravan je doživljaj.
03

Mogorjelo

U Mogorjelu, koje se nalazi na desnoj obali rijeke Neretve, južno od Čapljine (36 km od Mostara), nalaze se dobro očuvani ostaci prostrane vile iz rimskog i ranokršćanskog perioda (III – V vijek nove ere). Pretpostavlja se da je početkom IV vijeka ova zona bila poljoprivredno zemljište na kojem se nalazila farma za proizvodnju ulja, vina i žitarica, zatim spremišta, prostorije za robove i luksuzna vila gospodara. Antička rimska vila, iako je mnogo skromnijih dimenzija i jednostavnije strukture, podsjeća na Dioklecijanovu palaču u Splitu. Mogorjelo, zahvaljujući svome položaju, arhitekturi i bogatom okolnom mediteranskom rastinju, predstavlja oazu neprocijenjive vrijednosti.
04

Kravica - Oaza u kamenu

Najatraktivniji lokalitet na Trebižatu je slap Kravica, tri kilometra nizvodno od Vitaljine u Studencima blizu Ljubuškog. Stvoren je radom sedronosne rijeke Trebižat, pa je kao prirodan fenomen pod zaštitom države kao prirodna rijetkost. Visina slapa krece se od 26 – 28 metara, s vodenim amfiteatrom ispod slapa promjera 120 metara. Preko sedronosna sloja od dna do vrha slapa izrasla je trava, mahovina i lišajevi. Uz slap su nikle konopljika, smokve i topole. Nekada su uz slap bili aktivni mnogobrojni mlinovi i stupe za valjanje sukna. Muzej franjevačkog samostana sv. Ante padovanskog na Humcu U franjevačkom samostanu svetog Ante Padovanskog na Humcu nalazi se najstariji muzej u BiH, osnovan 1884. godine U obnovljenom muzeju izloženi su predmeti prikupljeni na širem prostoru Hercegovine od starijeg kamenog doba (paleolitik) do naših dana. Izložena je i Humačka ploča iz XII. stoljeća, najstariji očuvani spomenik pisan na hrvatskom jeziku (mješavinom glagoljice i starohrvatske ćirilice - bosančice) na području današnje Bosne i Hercegovine.
05

Peć Mlini

Šire područje vodene oaze Peć Mlina, prema povijesnim saznanjima bilo je naseljeno od najstarijih vremena-prapovijesti, rimskog perioda, kasne antike i srednjeg vijeka sve do našeg vremena. U blizini Peć Mlina se nalazi i Ravlića pećina koja predstavlja jedno od najznačajnijih prapovijesnih pećinskih naselja. Posljednji koji su se njome služili bili su hajduci ovog kraja iz XVIII. i XIX. stoljeć
06

Međugorje

Međugorje je 27 km udaljeno od Mostara, postalo je jedno od najpoznatijih i najposjećenijih mjesta katoličkih hodočasnika od kada je grupa adolescenata bila svjedocima pojavljivanja djevice Marije 24. juna/lionja 1981. godine u blizini sela Podbrdo, na mjestu koje je nakon toga nazvano Brdo Ukazanja. “Čudo iz Međugorja” radikalno je promijenilo ovo mjesto u, na neki način „globalni gradić“, kojeg konstantno posjećuju katolici iz cijelog svijeta. Periodi najmasovnijih posjeta vjernika su u vrijeme Uskrsa, kada se slavi godišnjica prvog ukazanja kroz procesiju pod nazivom “Šetnja mira”, zatim za blagdan Velike Gospe (15 august/kolovoz) i za Rođenje Djevice (prva nedeljla nakon 8. sep-tembra/rujna). Crkva Svetog Jakova, izgrađena 1969. godine, centar je raznih vjerskih događanja, a iza nje nalazi se puteljak koji vodi ka Uskrsnuću Spasitelja, statui iz koje neprestano kaplje sveta voda. Na putu do Brda Ukazanja 14 je postaja Via Crucis na kojima se hodočasnici zaustavljaju u molitvi. Brdo Križevac, na kojem je 1934. godine podignut veliki kameni križ, nalazi se na 2,5 km jugozapadno od Međugorja.
07

Mostar - Stari most

Razmišljati o Mostaru, a instinktivno ne zamisliti sliku prelijepog Starog mosta, gotovo je nemoguće, pogotovo znajući da je ovo kameno remek djelo spomenik po kojem je grad i dobio ime i koji, simbolično, u sebi nosi mnoga značenja. Izgradnju mosta započeo je, u otomanskom periodu, turski arhitekt Hajrudin po nalogu sultana Sulejmana Veličanstvenog i završio nakon devet godina rada, 1566. godine. Odmah po rođenju, most postade tema mnogih lokalnih legendi, od kojih jedna kaže da je Hajrudin bio toliko tvrdoglav, da je tri dana i tri noći prestajao ispod konstrukcije mosta da bi dokaza koliko je most čvrst. I most je čvrsto stajao 427 godina, sve do 1993., tragične godine, u kojoj bombardiranje mosta nije pretstavljalo samo strateški cilj vojne politike, nego i okrutan način da se pogodi u srce simbola ljepote i građanskog jedinstva. Rad na rekonstrukciji mosta trajao je više godina i pretstavljao je ogroman poduhvat, jer je odlučeno da se most obnovi tehnikama građenja iz XVI vijeka, uz primjenu istog metoda spajanja i približnim rezovima kamena, da bi se dobile određena nesavršenstva i jedinstvenost starog mosta. Kamen «Tenelija», svijetle boje, tonaliteta koji varira u zavisnosti od količine sunčeve svjetlosti, vadio se iz istog kameno-loma iz kojeg je vađen kamen za izgradnju prvobitnog mosta, a pojedini «preživjeli» dijelovi Starog mosta ponovo su upotrebljeni za njegovu obnovu.Stari most povezuje dvije obale Neretve i nalazi se smješten između dvaju kula: kule Tare i Herceguše s lijeve i Halebije s desne obale. Dug je 28,7m, širok 4,49m i karakterizira ga jedan kameni luk, koji se ljeti nalazi 21 m iznad nivoa vode. Ne treba propustiti takmičenje u skokovima sa Starog mosta,koje se od 1968. organizira u julu/srpnju svake godine, mada historijski izvori pominju da se sa njega skakalo još od vremena gradnje Mladi iz cijelog svijeta se okupe oko mosta radi učešća u tom spektakularnom sportskom događaju. Ova manifestacija je započela od lokalnog rituala kojim oduvijek, svakog ljeta, mladići iz Kluba skakača (čije sjedište se nalazi kod kule Halebije) dokazuju svoju muškost, bacajući se u ledene vode Neretve: ovaj spektakl je zaista jedinstven, kompleksan i pobuđuje emocije. Buran aplauz posmatrača, nakon što se sakupi određena suma novca među njima, i u tišini tipičnoj za izvođenje teškog zadatka, mladić skače sa najviše tačke na mostu; i tako tokom cijelog dana.Novi «Stari most» je zvanično otvoren u julu/srpnju 2004., simbolizirajući još jednom grad Mostar i njegovu želju za ponovnim rađanjem na temeljima slavne prošlosti i najdražeg spomenika. U julu/srpnju 2005., Stari most i cijeli Stari grad uvršteni su u UNESCO-vu svjetsku kulturnu baštinu.
08

Hadži-Kurtova džamija –Tabačica

Ova džamija je sagrađena na prelazu iz XVI u XVII vijek po želji Hadži-Kurta, predstavnika jedne od najstarijih mostarskih familija. Nalazi se na desnoj obali Neretve, stotinjak metara od Starog mosta, pored Tabhane, kvarta u kojem se štavila, obrađivala i prodavala koža. Ova džamija je dobila ime po njenim korisnicima tabacima tj. kožarima.Uz Tabačicu džamiju nalazi se niz malih dućana pa je zbog svog položaja jedna od najposjećenijih džamija u Mostaru.
09

Džamija Nesuh-age Vučjakovića

Sredinom XVI vijeka, po određenim izvorima oko 1564. godine, Nesuh-aga Vučjaković podiže džamiju, ispod Sahat kule, u blizini Kujundžiluka i Starog Mosta, koja je poznata i kao «džamija pod lipom». Posebnosti ovog objekta su umjetnički uticaj obalskih područja (mediteransko-dalmatinska škola), vidljivi u određenim dekorativnim elementima.
10

Karađozbegova džamija (1557)

Mostar je bogat džamijama, koje su raspoređene u svakom kvartu i pretstavnice su tipičnog otomanskog stila u arhitekturi. Male, ali elegantne, to su struk-ture koje, kako sa arhitektonskog, tako i sa šireg kulturnog stanovišta, svakako vrijedi posjetiti i to ne samo zbog ljepote unutrašnjosti, nego i zbog toga što su živi svjedoci života i kulture otomanskog perioda u Bosni i Hercegovini. Karađozbegova džamija, do koje se stiže lagano se udaljivši od stare jezgre grada, jedna je od najvećih i najreprezentativnijih spomenika sakralne islamske arhitekture XVI vijeka. Sagrađena je 1557. po projektu turskog arhitekte Kodže Mimara Sinana, a u unutrašnjosti je raskošno ukrašena arabeskama i floralnim crtežima. Kao što je tada bio običaj, u svom dvorištu džamija je ugošćavala druge strukture: fontanu za ritualno umivanje (šadrvan), islamsku vjersku školu (medresu), biblioteku i javnu kuhinju za siromašne. Oštećeni u toku rata, Karađozbegova džamija i njen minaret, nakon duge i pažljive restauracije, danas su opet otvoreni za posjetitelje. Iza džamije nalazi se najstarije muslimansko groblje u gradu.
11

Katolička crkva i Franjevački samostan (1866)

U Mostaru, osmanlije su pomogli izgradnju katoličke crkve 1866 godine. Crkva je stradala u ratu 1992. godine, a 2000. godine, na istom mjestu je napravljena nova crkva većih dimenzija. Ovaj kompleks se može pohvaliti bibliotekom sa 50.000 starih spisa, zapadnih i istočnih, i najveći je, takvih karakteristika, u cijeloj Hercegovini. U zgradi samostana nalazi se i važna kolekcija slika talijanskih majstora iz XVI i XVII vijeka, a da ne naglašavamo eksponate iz novijeg doba.
12

Otomanske rezidencije (XVI-XIX vijek)

Da bi se osjetio dah svakodnevnog života iz otomanskog perioda, dovoljno je posjetiti jednu od tri turske kuće, koje su sastavni dio urbanog konteksta: to su kuće uticajnih obitelji Bišćević (1635), Kajtaz (XVIII vijek) i Muslibegović(XIX vijek). Ove stare kuće, intrigantne i dobro očuvane, na detaljan način svjedoče o rezidencijalnom stilu i “okusu” stvarnog domaćinskog života iz tog perioda. Svaka od ovih kuća ograđena je visokim zidom, zbog intimnog života muslimanske porodice. Ukusna dvorišta karakteriziraju dekorativni elementi na tlu, fontane, egzotične biljke, cvijeće i voćke. Udobnost vlada u tim prostorima, opremljenim objektima iz svakodnevne upotrebe u domaćinstvu, vrijednim tepisima i malim bibliote-kama, koje u sebi čuvaju i neke rijetke tekstove. Posjetiti jednu od turskih kuća je način da se dotakne jedan svijet, koji se često samo može zamisliti, i koji se može ponijeti sa sobom, kada se vratite sa puta.
13

Blagaj-Izvor rijeke Bune

Samo 12 km od Mostara, na rijeci Buni, nalazi se čaroban gradić Blagaj, srednjovjekovni grad Humske države iz koje je polovinom XV vijeka nastala današnja Hercegovina. Sa ruševina starog grada ili Kule Herceg Stjepana, (vlastodršca ovih prostora prije dolaska Otomanskog carstva 1465. godine), koja je izgrađena na strateškom položaju, na hridinama iznad izvora rijeke Bune, pruža se prelijepa panorama doline Neretve, slika koja opravdava cijeli sat penjanja na vrh ovih ruševina. U okolini se nalaze: Kuća Velagića (prekrasan primjer otomanske stambene arhitekture iz XVII vijeka), Džamija Sultana Sulejmana (izgrađena oko1520.), Karađozbegov most, izgrađen na rijeci Buni, koji potiče iz 1570. i Hamam sagrađen na prelazu iz XVI u XVII vijek. Na desnoj obali rijeke, u prelijepom scenariju kakav samo priroda može realizirati, nalazi se Tekija, kuća dreviša iz XVI vijeka, koji kao da lebdi između stijene i vode; vijekovima to je mjesto molitve i meditacije. Unutar objekta nalaze se sobe za učenje, za molitvu, “musafi rhana” (soba za goste ili putnike u prolazu), kuhinja i hamam. U blizini Tekije nalazi se prostorija (turbe), koja čuva spomen na derviše Sari-Saltuka i Ačik-pašu. Tekija, otvorena za posjetitelje tokom cijele godine, jedan je od najrelevantnijih primjera sakralno-rezidencijalne islamske kulture Bosne i Hercegovine, a Blagaj, sa svojim Šćepan gradom, predivnim pejsažom i spektakularnim izvorom rijeke Bune, jedno je od blaga koje nikako ne treba zaobići prolazeći kroz ovu regiju. Iskoristite posjetu i da biste pojeli pastrmku u jednom od restorana koji se nalaze blizu izvora.
14

Stari grad Blagaj

Blagajska tvrđava je situirana na prirodno zaravnjenom terenu, nad okomitim liticama sa južne, zapadne i sjeverne strane. U osnovi grad je nepravilnog, poligonalnog oblika, logično prilagođenog konfiguraciji terena. Pristup u vidu oštrih serpentina, 2 m uska i 900 m duga konjska staza, vodi do ulaza u najčvršćem istočnom zidu predvorja. Zidovi su dobrim dijelom sačuvani do 12 m, odnosno 14 m visine, a debljina se kreće od 1,5 do 2,0 m, dok na južnoj strani ne prelazi 1,5 m. Unutrašnji branjeni prostor je relativno male površine od oko 1700 m2. Stjepan grad je nacionalni spomenik BiH. U drugoj polovini XX stoljeća grad je sistematski istraživan. Ispitano je oko 1000 m2 površine što je nešto više od jedne trećine prostora opasanog gradskim bedemima. Utvrđeno je da je područje Starog grada Blagaj neprekidno bilo naseljeno od željeznog doba pa sve do 1835. Godine, kada su ga Turci napustili. Najprije su Iliri ovdje sagradili svoju Gradinu. Rimljani su nakon osvajanja ilirske teritorije osnovali svoje naselje. U fazi gradnje, koja je trajala između 535. i 600. godine, zidovi su popravljeni i dograđeni mjestimično od 1 do 3 m visine, u tehnici koso položenog kamena u redovima od 20 do 25 cm (opus spicatum). Ova je tehnika vezana za period vladavine vizantijskog cara Justinijana I (527-565). i njegovih borbi sa kraljevstvom Istočnih Gota. Slaveni ovdje osnivaju župu Hum. Prvi indirektni pisani izvori o gradovima Zahumljana, pa prema tome i o Blagaju, potječu iz “Spisa o narodima” bizantijskog cara i pisca Konstantina Porfirogenita nastalog između 948. i 952. godine u kojima se spominju dva grada - Bona i Hum. U Blagaju je stolovao humski knez Miroslav, Nemanjin brat, u čije vrijeme se gradi Crkva sv. Kozme i Damjana. O gradnji crkve govori ploča sa ćiriličnim natpisom koja je 1912. godine pronađena u blizini ruševina starog dvorca Bišća i lokaliteta Vrači. Ploča se danas nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Bosanski ban Stjepan II Kotromanić 1326. godine prvi put uključuje ovo područje u bosansku državu. Postoji nekoliko povelja koje izdaju bosanski vladari u Blagaju, još od vremena kralja Tvrtka I Kotromanića. U maju 1404. godine Blagaj postaje jedno od sjedišta vojvode Sandalja Hranića, a zatim i hercega Stjepana Vukčića Kosače. Osmanlije su zauzele Blagaj 1465. godine, a već 1473. godine spominje se blagajski kadija. Grad su popravljali dva puta: 1699. godine, kada je sanirana zapadna kula, a zatim 1827. godine. Posada je boravila ovdje sve do 1835. godine.