Razgledavanje grada: Srednjovjekovni grad Mostar

Španjolski trg ili glavni trg u Mostaru, koji se smatra središnjim mjestom grada. Ako dolazite u Mostar, svakako prošećite ili svratite na Španjolski trg. To je jedno od glavnih mjesta grada, mjesto gdje se sve (i svi) sijeku. Trg će vam dati malo drugačiju sliku Mostara od Starog mosta i starijeg dijela grada. Gradski park, zgrada gimnazije, šetalište, gradska vijećnica i državne institucije, kafići, kazalište, zgrada ulične umjetnosti odakle se pruža nevjerojatan pogled na cijeli Mostar - sve se to može naći u neposrednoj blizini trga. Španjolski trg udaljen je samo 5-10 minuta hoda od Starog mosta. To je savršeno mjesto za odmor, užinu i piće, ili samo za sjedenje i uživanje u zalascima sunca.

Trg Musala nekada je bio srce austrougarskog Mostara. Danas je trg neuredna mješavina arhitektonskih stilova oko vrta s fontanom. Dok je zgrada Gradskog kupališta iz 1914. obnovljena blizu svog izvornog sjaja, ruševine nekada veličanstvenog hotela Neretva iz 1892. bile su na rubu propasti od štete nanesene tijekom sukoba 1990-ih.

Korištenje javnih kupališta (hamama) bila je uobičajena praksa u Osmansko doba. Tursko javno kupatilo u blizini džamije Tabačica i Tabhane (gradska četvrt koja obuhvaća radionice za preradu kože) izgrađeno je između kraja 16. stoljeća i početka 17. stoljeća u klasičnom osmanskom arhitektonsko stilu. To je jedino tursko kupatilo koje još postoji u Mostaru i jedan od rijetkih preostalih primjera u cijeloj Hercegovini. Hamam se sastoji od centralne prostorije koja se koristi kao predsoblje, međuprostora (tepidariuma) i prostorije za samo kupatilo, nazvane kalidarij. Ova vrsta zgrade zamišljena je za čisto funkcionalnu, javnu uporabu bez ikakvog pretenzija na bogatstvo: vanjski dijelovi obično nemaju ukrase, a u blizini turske kupelji često stoji džamija, islamska škola ili javna kuhinja. Hamam Cejvan Ćehajin nema prozore i ima krov napravljen od kupola dizajniranih za zaštitu privatnosti korisnika. Krajem osmanske ere, kupalište se prestalo koristiti, a obnovljeno tijekom obnove povijesnog središta, zahvaljujući pomoći Francuske i Turske, danas se koristi za održavanje izložbi i kulturnih događaja.

Mostar je grad bogat džamijama koje se nalaze u svakom okrugu, a koje dobro predstavljaju tipičan osmanski stil. Male, ali elegantne, s arhitektonskog i kulturnog stajališta u širem smislu, to su zgrade koje vrijedi posjetiti ne samo zbog ljepote interijera, već i zbog opipljivih dokaza o životu i kulturi osmanskog razdoblja u Bosna i Hercegovina. Karađoz-Begova džamija, malo izvan centra grada, jedan je od najreprezentativnijih spomenika sakralne islamske arhitekture u 16. stoljeću. Izgrađena 1557. prema projektu turskog arhitekta Kodže Mimara Sinana, iznutra je ukrašena raskošnim arabeskama i fitomorfnim crtežima. Prema stilu i tradiciji tog perioda, džamija je okružena drugim zgradama u svom dvorištu: česma za pranje (sadrvan), islamska škola (medresa), biblioteka, pa čak i javna kuhinja za siromašne. Oštećena tijekom rata, Karađoz-Begova džamija i njen munara sada su ponovo otvoreni za posjetu javnosti, nakon duge i pažljive obnove. Iza džamije nalazi se najstarije muslimansko groblje u gradu.

Kako bi udahnuli atmosferu svakodnevnog života tijekom Osmanskog doba, sve što trebate učiniti je posjetiti jednu od tri turske nastambe koje su još uvijek prisutne u gradu: ovo su kuće utjecaja Bišćević (1635), Kajtaz (18 stoljeće) i Muslibegović (kraj 19. stoljeća). Intrigantni i dobro održavani starinski stanovi detaljno svjedoče o stambenom stilu i o stvarnoj bujici domaćeg života u tom razdoblju.

Svaka kuća okružena je visokim zidovima kako bi se zaštitila intimnost obiteljskog života muslimana. Ugodna unutarnja dvorišta imaju karakteristične ukrase na podovima, romantične fontane, egzotično bilje, cvijeće i voćke. Udobnost vlada u ovim interijerima, s predmetima svakodnevne uporabe, dragocjenim tepisima i malim knjižnicama s rijetkim tekstovima. Posjet turskoj rezidenciji način je da dođete u dodir sa stvarnošću koja se često samo zamišlja, a zatim je ponesete sa sobom nakon što se vratite kući.

U središtu grada možete se diviti jednom od najstarijih dijelova Mostara, Kujundžiluk, koja vijuga uz malu, lijepu, popločanu ulicu, koja datira iz sredine 16. stoljeća, gdje se nalaze karakteristične zanatske radnje i tradicionalni restorani. U prošlosti je to bilo pulsirajuće srce poslovnog svijeta u cijeloj regiji s više od 500 radionica u osmansko doba. Čak i s promjenama zbog protoka vremena, ova je cesta zadržala svoj stari vanjski izgled, okarakterizirana svojim uvijek prisutnim džamijama i malim gostionicama-i održala je, do sada, neke od svojih najkarakterističnijih zanata, poput radnih bakra i tkanje tepiha. Zajedno sa Starim mostom, nesumnjivo glavnom atrakcijom cijele četvrti, Stari bazar predstavlja karakterističan primjer arhitekture i, ujedno, svakodnevnog života Mostara, što se vidi po vitalnosti radionica, u malim restoranima (gdje možete kušati izvrsna tradicionalna jela) i u prepunim kafićima koji karakteriziraju lokalnu atmosferu.

Stara mostarska Tabhana izgrađena je sredinom 16. stoljeća, na mjestu gdje se rijeka Radobolja ulijeva u Neretvu. Kožari su se preselili u današnju kožaru, Gornju ili Veliku Tabhanu, prije 1664. godine.

Zbog mirisa kože, esnaf kožara jedini je imao svoju džamiju. Džamija Tabačica (hadži Kurt) sagrađena je u 16. stoljeću na ogranku Radobolja, koji se protezao s dva kamena luka, što je dovelo do toga da je poznata kao „džamija u kojoj je imam na suhom, a džemat na mokrom“: Cejvan begov hamam stoji pored džamije.

Na rijeci Radobolji, u blizini mjesta gdje se spaja s Neretvom, u blizini Starog mosta, nalazi se Krivi most, minijaturna verzija Starog mosta -Stari Most. Izgrađen 1558. godine, osam godina prije poznatijeg Starog mosta, vjeruje se da je izgrađen kao pokušaj sljedeće, odvažnije gradnje. Uništena 2001. godine zbog poplave rijeke, nedavno je obnovljena.

Gotovo instinktivna slika pada na pamet kad se pomisli na Mostar, a to je onaj njegovog veličanstvenog Starog mosta; iz toga proizlazi da je ovo kameno remek -djelo spomenik koji je gradu dao ime i koji simbolizira njegova mnogobrojna značenja. Izgradio ga je u osmansko doba turski arhitekt Hajrudin, a naručio sultan Soliman Veličanstveni; dovršena je 1566. nakon devet godina rada. Od samog početka most je postao dio raznih lokalnih legendi, od kojih jedna pripovijeda o tvrdoglavosti Hajrudina koji se ispod njega zaustavljao tri dana i tri noći kako bi pokazao svoju apsolutnu čvrstoću. Tako je i ostalo 427 godina, sve do 1993., tragične godine kada je bombardiranje mosta postalo ne samo strateški, politički i vojni cilj, već i najopakiji način da se udari u srce jedinstva i ljepote grada. most je trajao gotovo deset godina i bio je uistinu značajan pothvat jer je odlučeno upotrijebiti iste starinske građevinske tehnike, koje datiraju iz 16. stoljeća, kao i njegovu izvornu metodu sastavljanja dijelova i s kamenjem izrezanim približno način kako bi se ponovno stvorile nesavršenosti i jedinstvenost prethodne strukture. Kamen Tenelija, s kristalno čistim i uvijek promjenjivim tonalitetima prema intenzitetu sunčevih zraka, vađen je iz istog kamenoloma kao i prvi put, a neki od preživjelih komada sa starog mosta ponovno su korišteni u njegovoj obnovi. Stari Most zajedno se spaja s dvije obale rijeke Neretve i nalazi se između kula Herceguše i Tare na lijevoj obali i Halebije na desnoj strani: dugačak je 28,7 metara, širok 4,49 metara i odlikuje se jednim kamenim lukom koji ljeti stoji 21 metar iznad vode. Nešto što se ne smije propustiti je uzbudljivo ronilačko natjecanje koje se, od 1968. godine svake godine u srpnju, održava s mosta.

Neki povijesni izvori potvrđuju da je to uobičajena praksa od same izgradnje mosta. Mladići iz cijelog svijeta sastaju se ovdje kako bi sudjelovali u impresivnom atletskom događaju. Susret je inspiriran lokalnim ritualom koji se uvijek odvijao ljeti, kada su mladi Ronilačkog kluba (čije je sjedište u blizini tornja Halebija) ) pokazati svoju vlastitu muškost skokom u ledene vode rijeke Neretve: jedinstven prizor sa složenim i sveobuhvatnim obredom. Usred frenetičnog pljeska gomile, ovi mladići stižu do najviše točke mosta; zatim, u tipičnoj tišini koja prethodi teškom suđenju, skaču u uzbudljivom uzbuđenju, i to se nastavlja cijeli dan. Novi Stari most u Mostaru službeno je svečano otvoren u srpnju 2004. kako bi još jednom simbolizirao grad Mostar i njezinu želju za ponovnim rođenjem, temeljenu na slavnoj prošlosti i oko njezinog najomiljenijeg spomenika. U srpnju 2005. Stari most i cijeli stari grad službeno su postali dio kulturne baštine UNESCO -a.